5. oktobar – 13 godina razočaranja

DemonstracijePre 13 godina u Beogradu su održane demonstracije kojima je srušen režim Slobodana Miloševića. Građani Srbije razočarani su onim što se desilo posle 5. oktobra.Demonstracije su izbile nakon što je Milošević odbio da prizna rezultate izbora za predsednika SR Jugoslavije, 24. septembra 2000. On je na tim izborima izgubio od kandidata DOS-a Vojislava Koštunice, koji je osvojio 50,24 odsto glasova birača, dok je Milošević dobio 37,15 odsto. Posle višednevnih protesta i štrajkova širom Srbije, centralne demonstracije održane su 5. oktobra 2000. u Beogradu, gde se na poziv Demokratske opozicije Srbije, predvođene Zoranom Đinđićem, okupilo više stotina hiljada ljudi.
Demonstracije u Beogradu 5. oktobra bile su kulminacija višednevnih protesta i štrajkova, organizovanih zbog odluke Savezne izborne komisije prema kojoj je trebalo da se održi drugi krug izbora za predsednika SRJ.
Gradovi u unutrašnjosti Srbije danima su bili paralisani štrajkovima. Jedan od najžešćih udaraca režimu zadali su radnici Rudarskog basena „Kolubara“ koji su istrajali u štrajku uprkos svakodnevnim pretnjama režima.
Demonstranti su 5. oktobra u Beograd, na plato ispred Savezne skupštine, stigli u kolonama automobila, autobusa i kamiona dugačkim desetine kilometara iz čitave Srbije, probijajući buldožerima policijske blokade na putevima.Već u prepodnevnim satima policija je upotrebila suzavac kako bi sprečila demonstrante da uđu u zgradu parlamenta, ali bezuspešno. Oko 15 časova demonstranti na platou ispred Savezne skupštine, predvođeni liderom Nove Srbije Velimirom Ilićem (u trenerci), ušli su u zgradu saveznog parlamenta. Zgrada je ubrzo demolirana i zapaljena, kao i obližnja zgrada RTS-a u Takovskoj ulici. Iz zgrade državne televizije, koja je devedesetih zvana i „TV bastilja“, izlazili su novinari koji su tada uređivali njen program, dok je direktor televizije Dragoljub Milanović prebijen u obližnjem Tašmajdanskom parku.
Jedan od junaka protesta bio je i Ljubisav Đokić, poznatiji kao Bagerista Džo, koji je svojim bagerom predvodio napad demonstranata na zgradu RTS-a. Bager je tokom demonstracija pogođen sa više metaka.
Policija je ubrzo prestala da pruža otpor i pridružila se demonstrantima. U večernjim satima 5. oktobra 2000. građanima se sa terase Skupštine Beograda obratio novi predsednik SRJ Vojislav Koštunica, a narednog dana, 6. oktobra Milošević je priznao izborni poraz i čestitao Koštunici.
U demonstracijama je poginula Jasmina Jovanović iz Miloševca kod Velike Plane, koja je pala pod točkove kamiona. Momčilo Stakić iz Krupnja preminuo je od posledica srčanog udara. Povređeno je 65 ljudi.
Spomen-obeležje sa likom Jasmine Jovanović otkriveno je 5. oktobra 2002. godine u parku između ulica Kneza Miloša, Sarajevske i Mostarske petlje, nedaleko od mesta gde je poginula.SPS, čiji je Milošević bio neprikosnoveni lider devedesetih, vratila se na vlast 2008. godine. Nakon pomirenja sa Demokratskom strankom, SPS je postala deo vladajuće koalicije. U novoj koalicionoj vladi, formiranoj posle majskih izbora 2012. godine, i rekonstruisanoj u septembru, predsednik SPS Ivica Dačić je predsednik vlade Srbije i ministar unutrašnjih poslova.
Podsetimo da je zahvaljujući SPS, marta 2004. izabrana i manjinska vlada Vojislava Koštunice, u kojoj je bila i stranka G17 plus Mlađana Dinkića kao i Nova Srbija Velimira Ilića.“Život je takav, mora da se radi i gradi“, kazao je u petak ministar građevine Velimir Ilić komentarišući godišnjicu 5. oktobra i to što sedi u vladi sa onima koje je rušio pre 13 godina.
Upitan koliko su se ljudi iz SNS-a i SPS-a promenili posle 13 godina, rekao je da je dobro da se menjamo i da je dobro da se priznaju greške.
„Pa i ja sam se promenio, nisam više radikalan i pun naboja, sada sam smireniji i opušteniji“, rekao je Velimir Ilić za B92 i dodao da svim građanima čestita 5. oktobar.Bivši predsednik SRJ i lider DSS Vojislav Koštunica izjavio je da Evropska unija ugrožava slobodu koju su građani Srbije stekli 5. oktobra 2000. rušenjem režima Slobodana Miloševića.
Koštunica je rekao da je tada prvi cilj bio- slobodna zemlja, i da je taj cilj tog dana i ostvaren. On je dodao da je drugi veliki cilj kome su građani težili 5. oktobra 2000. bio pravno uređenje zemlje u kojoj bi živeli od svog rada, ali je dodao da to nije ostvareno, jer su zapadne sile razbijale zemlju.