Predloženi Zakon o slobodi veroispovesti i pravnom položaju verskih zajednica koji je usvojila Vlada Crne Gore, a o kome će reč dati Venecijanska komisija, prema oceni mnogih analitičara, pravnih eksperata i istraživača istorije predstavlja otvoreni atak države na imovinu Mitropolije crnogorsko–primorske i njenih eparhija.
Ukoliko „venecijanci“ daju „zeleno svetlo“, predloženi zakon će se naći pred poslanicima parlamenta i usvojiće ga većina – DPS, Socijaldemokrate, Liberalna partija, Bošnjačka stranka, Hrvatska građanska inicijativa i koalicija „Albanci odlučno“. To znači da će crkvena imovina, crkve i manastiri podignuti pre 1. decembra 1918. postati državna.
„Samo pravnim neznalicama nije jasno da je još u Knjaževini Crnoj Gori 1868. godine imovina razdvojena na državnu, crkvenu i vladarske porodice Petrović Njegoš“, kaže Jovan Markuš, istraživač istorije, publicista i bivši gradonačelnik Cetinja. Krajnji cilj donošenja novog zakona je da se Crkvi ne vrati njena imovina koju su komunističke vlasti otele posle 1945. godine i da sadašnja vlast otetu crkvenu imovinu prevede na sebe i proda svojim tajkunima, kao što je prodala sve što je bilo država.
Markuš podseća da i kralj Nikola potvrđuje vlasništvo nad imovinom, pozivajući se na njegov ukaz iz 1895. godine o imovini Cetinjskog manastira.
„Da se sva laktarina, što su dužne plaćati kuće varoši Cetinja, sakuplja u zasebnu manastirsku kasu sa svim ostalim prihodima sa manastirskih zemalja u cetinjskom polju. Da manastir ovaj svoj godišnji prihod svake godine ulaže u kupovanje napokretnih dobara u Našoj državi, kako bi tim svoju današnju imovinu umnožio, te i dalje u budućnosti mogao blagotvorno djelovati u oblasti Svete Pravoslavne Crkve i srpskog naroda. Ovijem najsvečanije potvrđujemo manastiru pravo svojine zemljišta, na kom se cetinjska varoš, Naša Prestonica, podiže, te dajemo svakome na znanje da ovo zemljište ostaje za sva iduća vremena u isključivoj svojini Cetinjskog manastira sveto i neprikosnoveno. Sveta Cetinjska Mitropolija bdiće nad ovim manastirskim pravom, gospodarom Ivanom Crnojevićem darovanim i ovim Našim Ukazom potvrđenim.“
Da je Crkva oduvek bila zakoniti vlasnik, a ne držalac svoje imovine, kao što je država bila vlasnik svoje imovine, kategorični su u Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Do Drugog svetskog rata MCP je imala ogromne posede u svojini. Gotovo trećinu teritorije Crne Gore! Manastirski kompleksi bili su veličine i do 800.000 metara kvadratnih. Sva sela oko manastira Ostrog bila su na crkvenoj zemlji. Meštani u Bjelopavlićima koji su imali kuće na crkvenim imanjima plaćali su agendu. Samo manastir Sveta Trojica u Pljevljima imao je pre eksproprijacije oko 700 hektara šume, 68 hektara oranica i livada, mlinove i zgrade. I Cetinjsko polje, osim Bajica i Donjeg Kraja, pripadalo je Cetinjskom manastiru. Zgrada EPCG u Nikšiću podignuta je na crkvenoj imovini, kao i ceo blok zgrada u blizini.
Izvor:Kurir